Uzinić u Kumrovcu, Kordić na barjaku

Predrag Lucić
Autor 20.5.2014. u 11:10

Uzinić u Kumrovcu, Kordić na barjaku

Ne znamo da li bi biskup Uzinić – da je na Bleiburgu vidio hrvatsku zastavu s Kordićevim likom i da je u Glasu Koncila pročitao Košićevu propovijed – osim hrvatskih svibanja 1945. i 2014. spomenuo i bosanski travanj 1993.

Piše: Predrag Lucić, Novi list

Zbog poziva da »Bleiburg pruži ruku Jasenovcu«, biskup Mate Uzinić je prozvan »teologom iz Kumrovečke škole«. Na istoj se blajburškoj misi, dok je biskup predlagao kako da se »konačno završi Drugi svjetski rat«, vihorila zastava Republike Hrvatske ukrašena dominantnim likom ratnog zločinca novijeg doba…

Nije msgr. Mate Uzinić prvi biskup koji je na blajburškoj komemoraciji spomenuo Jasenovac, ali je prvi koji je zbog toga javno proglašen »teologom iz Kumrovečke škole«. Biskup hvarsko-bračko-viški Slobodan Štambuk je, primjerice, prije šest godina na Blajburškom polju propovijedao da »ne želi uspoređivati Bleiburg i Jasenovac jer je zločin ubiti nevinoga«, ali je odmah potom posegnuo za priručnom usporedbom kako su »zbog Jasenovca mnogi platili glavom, a žrtve su imale svoj cvijet u pravom i prenesenom smislu riječi, dok se žrtve Bleiburga nije smjelo ni spominjati jer bi i sam spomen na njih bio karakteriziran kao zločin«. Zahvaljujući tako intoniranom spominjanju Jasenovca, msgr. Štambuka nitko nije nazvao »širiteljem jugokomunističkih laži«, niti ga je itko pozvao da »skine mitru i biskupsku odjeću«, pa da se goni u Kumrovec, gdje je i završio tu svoju đavliju teologiju.

Dubrovačkom se biskupu Mati Uziniću, međutim, dogodilo da postane crna ili – za one kojima to zvuči crnje od crnoga – crvena zvijezda teksta pod naslovom »Komunisti zavladali Bleiburgom!« i ostalih bijesnih komentara na Međumrežju, unatoč tome što je u propovijedi kazao da se »svibanj 1945. u Hrvatskoj pamti kao mjesec pokolja nevinih« i što ga je nategnuto usporedio sa svibnjem 2014. godine, kada su »naši mladi, oni koji se školuju i oni koji su školovani, u Hrvatskoj ostavljeni bez perspektive i prisiljeni da perspektivu, slično kao i blajburške izbjeglice, traže izvan granica vlastite domovine«.

Da je msgr. Uzinić nastavio u istom tonu blajburgijati po tekućem svibnju, nikada ga nitko ne bi otpravio na »kumrovečku teologiju« niti bi ga krstio »prokletim popom« koji »dobiva naputke od pantovčačkih službi« i na Bleiburgu »sramoti grad mučenik Dubrovnik«. Ali dubrovački je biskup na blajburškoj misi kazao i to da »ovakav svibanj 2014.« nije tek »posljedica korupcije i kriminala, nespretnosti i neiskustva posljednjih desetljeća, nego i neprevladanih ideoloških razlika i dviju suprotstavljenih ‘istina’ koje priječe jedinstvenu interpretaciju nacionalne prošlosti«, iz čega je izveo zaključak da je otužni mjesec u kojemu živimo ne samo »posljedica onog svibnja 1945. koji spominjemo« nego i »Jasenovca koji je simbol jednog drugog tragičnog stradanja«.

Propovijedao je potom kako je »bez objektivnog odnosa prema svojoj prošlosti, do kojeg se može doći samo ako postanemo sposobni ne vidjeti samo ‘svoje’ žrtve i ‘tuđe’ zločine, nego i ‘svoje’ zločine i ‘tuđe’ žrtve, nemoguće imati ispravan odnos prema svojoj sadašnjosti i svojoj budućnosti« i kako „»da bismo okrenuli stranicu naše nacionalne povijesti koja se zove Drugi svjetski rat i poraće, Jasenovac i Bleiburg, moramo pogledati istini u oči, koliko god ona bila teška i bolna«.

Pokušao je biskup Uzinić podsjetiti da je oprost »temeljna poruka evanđelja i temeljno Isusovo poslanje i poslanje Crkve« i potom pozvati vjernike na dosljednu primjenu te temeljne poruke: »Zamolimo Boga da nam oprosti što su se Jasenovac i Bleiburg uopće mogli dogoditi. Ovo oprostiti se još više odnosi na to da ‘mi’, ‘mi’ u Bleiburgu i ‘mi’ u Jasenovcu, oprostimo jedni drugima i jedni od drugih pitamo oproštenje. Neka ova ruka koju ćemo pružiti bude ruka koju će Bleiburg pružiti Jasenovcu. S nadom da će Jasenovac prihvatiti tu ruku. I da ćemo se onda na pravi način u zajedništvu moći suočiti s prošlošću.«

Ali biskupu nije pomoglo ni to što se otvoreno svrstao uz blajburško »mi«, a ne i uz ono jasenovačko prvo lice množine. Poziv na uzajamno opraštanje nisu mu oprostili oni »kršćani« koji su progovorili uime »jadnih hodočasnika« na Blajburškom polju, za koje tvrde da su »bili sablažnjeni biskupovim jugo lažima o Jasenovcu, koje je on više puta ponovio u svojoj navodnoj ‘propovijedi’«. Štoviše, spočitnuli su mu da uopće ne čita pravovjernu i domoljubnu publicistiku o jasenovačkom logoru, kako onu koju potpisuje Mladen Ivezić – povjesničar poznat po tezi da je »NDH najstrašnije razdoblje povijesti hrvatskoga naroda, a prije svega zbog antifašističkih zločinaca« – tako ni onu koju u brojnim nastavcima objavljuje Glas Koncila. Jer kada bi se nadahnjivao takvim štivom, valjda na blajburškoj komemoraciji ne bi ni spominjao Jasenovac ili bi – ako već nije u stanju prešutjeti tu ustašku tvornicu smrti – govorio onako kako se u današnjoj Hrvatskoj piše na tu temu. Npr. »Radni logor Jasenovac je osnovan prvenstveno za zaštitu Židova.« Ili npr. »Jasenovac nije bio polje sustavnog uništenja, već radni i privremeni (tranzitni) logor«. Ili »U Jasenovcu nije bilo masovnog broja žrtava.«. Ili »U Jasenovcu su partizani svoje zločine podmetnuli ustašama.«

»Pa zar biskup Mate Uzinić ne čita Glas Koncila?« – nipošto nije bezazleno pitanje, ne samo zbog Jasenovca već i zbog tipa čiji je lik ukrasio jednu zastavu Republike Hrvatske koju su hodočasnici ove subote donijeli na blajburšku komemoraciju. Ne znamo je li dubrovački biskup uočio taj barjak na kojemu je Dario Kordić ispao veći od državnoga grba, kao što ne znamo ni je li msgr. Uzinić u Glasu Koncila pročitao tekst propovijedi jednog drugog hrvatskog biskupa – msgr. Vlade Košića – nedavno izgovoren na jednoj drugoj austrijskoj lokaciji, u crkvi Marijina Uznesenja u Frohnleitenu, nedaleko od Graza, gdje se kaže: »Ti bi nam, dragi Dario, mogao možda najbolje protumačiti današnju Riječ Božju, i ti to i činiš – svojim životom, svojom žrtvom, svojom neviđenom ljubavlju kojom obuhvaćaš sve ljude, i svoje najbliže, i svoj hrvatski narod, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini, i sve druge narode, i prijatelje i neprijatelje.«

 N e znamo stoga ni da li bi biskup Uzinić – da je na Bleiburgu vidio hrvatsku zastavu s Kordićevim likom i da je u Glasu Koncila pročitao Košićevu propovijed – osim hrvatskih svibanja 1945. i 2014. spomenuo i bosanski travanj 1993. I da li bi imao išta reći o Crkvi kojoj i sam pripada i u kojoj se pomirba prošlosti sa sadašnjošću odvija tako da se na duhovnoj podlozi negiranja zločina u Jasenovcu »najboljim tumačem Riječi Božje« proglašava ratni zločinac novijeg doba, od Kaptola amnestirani Dario Kordić, kojemu biskupi hodočaste dok u Austriji služi kaznu za pokolj u Ahmićima.

Predrag Lucić
Autor 20.5.2014. u 11:10

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija