Opasnost u samoliječenju

Autor 13.5.2013. u 16:12

Opasnost u samoliječenju

Magistre farmacije Ines i Tajana Buhač Naturaline su nove suradnice na području samoliječenja i samoskrbi jer – upravo su ljekarnici jedini educirani zdravstveni radnici na tom području. U svim razvijenim zemljama svijeta, pa i kod nas, u porastu je samoskrb i samoliječenje. Međutim, postoji veliki broj mogućih grešaka ako sami donosimo odluku o samoliječenju.

Živimo u vrijeme kada pojedinac sve više postaje svjestan da o njemu ovisi njegovo zdravlje, postaje svjestan nužnosti brige o svom načinu življenja, o ishrani, o unosu toksičnih supstancija. Samoskrb obuhvaća sve postupke pojedinca s ciljem postizanja i održanja zdravlja kao i sprječavanja i liječenja bolesti. Samoliječenje je dio samoskrbi u kojem pojedinac, na temelju prepoznatih simptoma, bez odlaska liječniku odabire lijek ili pripravak.

Danas se sve više ljudi odlučuje za samoliječenje. Razloga je mnogo, najčešće nemamo vremena za odlazak liječniku, a kod njega je uvijek gužva, radi u smjeni koja nam ne odgovara, a kad i dođemo do njega on nas kod blagih tegoba uputi na ljekarnu. Blage zdravstvene tegobe (glavobolja, prehlada, povišena temperatura, proljev, mučnina…) liječimo najčešće sami. Savjetuju nas susjedi, rođaci, televizija, a veliki je broj mogućih opasnosti u samoliječenju.

1. Nepravovremeni odlazak liječniku
Pacijent teško sam, bez stručne pomoći ljekarnika može procijeniti na temelju uočenih simptoma da li mu je neophodan (često i hitan) odlazak liječniku. Još jedna od mogućih opasnosti je i neuočavanje svih simptoma ili pojava pogoršanja stanja. Kod pojedinih skupina pučanstva poput novorođenčadi, djece, trudnica, dojilja, starije populacije, uvijek je nužan stručni savjet ljekarnika u odabiru sredstva za samoliječenje.

2. Nerazumijevanje djelovanja lijeka
Bezreceptni se lijekovi reklamiraju kao potrošačka roba, gdje proizvođač naglašava samo pozitivne strane primjene,i često mu pripisuje čudotvorno djelovanje.

3. Premala doza
Dozu svakog lijeka mora odrediti stručna osoba, liječnik ili ljekarnik. Ljekarnici su oni koji imaju najviše znanja u području samoliječenja, oni određuju količinu lijeka koji će se primijeniti (npr. biljnog ili vitaminsko-mineralnog) uzimajući u obzir sve potrebne elemente pojedinog pacijenta (dob, težina, stanje organizma, postojeće bolesti).

4. Prevelika doza
Pojedini pacijenti skloni su vjerovati da je bolje uzimati veće količine lijeka, u svrhu bržeg ozdravljenja. Međutim, takva vrsta primjene može izazvati nusdjelovanja, pa čak i toksičnost ili interakcije s drugim lijekovima, ali i s hranom.

5. Koliko dugo treba primjenjivati pojedini bezreceptni lijek
To nigdje ne piše u uputama, znači nužna je pomoć opet stručne osobe, ljekarnička.

6. Nuspojave, kontraindikacije i interakcije
Uvijek treba imati na umu činjenicu da nisu svi pripravci pogodni za sve.
Mnogi od pripravaka mogu izazvati nuspojave, ali mogu stupiti I u interakcije I s drugim lijekovima, dodacima prehrani ali I s hranom.

7. S čim uzeti bezreceptni lijek i kad, u kojim intervalima
U uputama to nigdje ne piše, a način uzimanja lijeka ovisi o starosti pacijenta, načinu življenja, stanju organizma, lijekovima koje uzima, znači nužno je savjetovati se s ljekarnikom.

8. Praktični problemi
Ponekad i praktični problemi, poput otvaranja pakiranja, mogu dovesti do pogrešaka u samoliječenju.

Kako pacijenti odlučuju o samoliječenju?

Koji su najčešći izvori informacija, na temelju kojih se pojedinac odlučuje za sredstvo koje će primijeniti? Rođaci, susjedi, internet i najčešće reklama. Reklame su često agresivne, puno obećavaju, a malo ili nikako ne govore o mogućim nusdjelovanjima, o kontraindikacijama, interakcijama s drugim lijekovima ili hranom ili bolestima.

Danas je doba globalne komunikacije, utjecaj Interneta je sve više prisutan, a time se značajno povećava broj zbunjujućih, često krivih informacija iz područja zdravstva. Većina sredstava javnog informiranja kod nas ima zdravstvene rubrike, prečesto potpuno nerazumljive ili s krivim informacijama. Javnost ne poznaje proces provjere stručnosti, a prosječni čitatelj nije kritičan jer nema dovoljno znanja iz tog područja, te sve prihvaća i vjeruje u to. Da ne spominjemo neprimjerenost napisa koji potječu iz drugih zemalja zbog različitosti: u kulturi, u običajima, u ekonomskoj situaciji.

Prikupite informacije i obratite se ljekarniku

Znanja iz područja dodataka prehrani, medicinskih proizvodima kao i o lijekovima za koje nije potreban recept unutar našeg zdravstvenog sustava imaju jedino ljekarnici i zato ljekarnik kao najdostupniji zdravstveni radnik, do kojeg se može doći u svakom trenutku i bez najave, trebao bi biti savjetnik kod samoliječenja. Svaki put kada imate pojedinu zdravstvenu tegobu, posavjetujte se, ne donosite odluku o samoliječenju sami. Svatko od nas je zasebna osoba, sa specifičnim potrebama. Ne vjerujte svemu i svačemu. Prikupite dovoljno informacija, procijenite ih, i na taj ćete način uspješno provesti samoliječenje u svrhu zdravlja.

Preuzeto s: Naturala.hr
Autori: Ines Buhač mag. pharm. i Tajana Buhač mag.pharm., univ.mag.pharm.,
voditeljice Centara VIS NATURAE i ARS PHARMAE
Autor 13.5.2013. u 16:12