Inozemne krhotine pronađene u kraterima Mjeseca

Povezani članci

• EVOLUCIJA SURADNJE PONAVLJANJEM DILEME ZATVORENIKA
• Istraživanje o povezanosti neurona u mozgu otkriva upečatljive razlike između muškaraca i žena
• Korona virus: koliko je sinofobija zarazna?
• FOTOGRAFIJA CRNE RUPE
• Znanstvenici s FESB-a sudjelovali u otkriću kozmičkog izvora teško uhvatljivog neutrino
• Pratite gdje se trenutno nalazi satelit GOCE koji pada na Zemlju

Čudni minerali otkriveni u središnim kraterima Mjeseca mogu biti skršeni ostaci svemirskih stijena koje su napravile krater i neiskopani dijelovi mjesečeve unutrašnjosti, kao što se prethodno mislilo.

Strano tijelo u kraterima je vjerojatno krhotina asteroida, neke čak mogu biti i sa Zemlje, izbačeno od svoje materije, kao da je ishabano od strane asteroida i kometa tijekom vijekova.

Otkriće ne dolazi od otkrivanja novih materijala u kraterima nego od stranih planetarnih znanstvenika koji su posmatrali modele kako meteori mogu utjecati na Mjesec. Naime, znanstvenici su simulirali visoki-kut, osobito male učinke – barem manju od moguće brzine – bili su iznenađeni kad su vidjeli što su pronašli.

“Nitko to do sada nije uradio sa ovako visokom rezolucijom”, rekao je jedan od znanstvenika Jay Melosh. Melosh i njegove kolege su objavili članak o otkriću 26.5. u online izdanju časopisa Nature Geoscience.

Otkrili su to da kada se dogodi usporeni udar, brzine manje od 43,000 kmh, stijena koja je pogođena ne mora nužno ispariti. Umjesto toga, ona se razbija u kišu krhotina koja se kasnije vraća u krater i nagomilava u centralnoj tački kratera.

U slučaju kratera poput Kopernika, strani materijali stoje izvan jer sadrže materijale koji se zovu spineli. To je oblik pod velikim pritiskom – na zemljinom plaštu ili možda na mjesečevom plaštu. Međutim, spineli su uobičajeni i na nekim asteroidima, koji su ostaci slomljenih ili propalih planeta iz ranijih dana tijekom formiranja našeg sunčevog sistema, rekao je Melosh za newsdiscovery.

Tim je zaključio da neobični minerali uočeni u centralnim tačkama mnogih mjesečevih kratera, nisu mjesečevi starosjedioci nego uvozni.

Ovaj zaključak može objasniti zašto isti minerali, ako su umjesto toga iz unutrašnjosti Mjeseca, ne nalaze se u najvećim udarnim zavalama, kao što bi se očekivalo, ako je udar bio jači i ako je prodro dublje u Mjesec.

“Podrijetlo iz Mjeseca ne objašnjava baš jasno zašto su uočeni spineli povezani sa kraterima kao što su Tycho i Kopernik, umjesto sa najvećim bazama udara”, pišu sa Arizona univerziteta. “Iskop duboko ukorijenjenih materijala bi trebalo favorizirati najveće događaje kratera”, rekao je Erik Asphaug.

Novi utjecaji modeliranja podrazumijevaju da rupe ranog zemljinog materijala mogu biti zadržane u hladnjaku na Mjesecu, rekao je Asphaug. Mlada Zemlja je bombardirana sa asteroidima koji šalju zemljane krhotine u svemir pri brzini koja je dovoljno spora i unutar ovih raspona ovog modela.

“Još provokativniji je prijedlog  da bismo jednog dana mogli naći zemljin prototip biološkog materijala, koji više nije dostupan na našem geološkom, više puta recikliranom planetu, u suhom mjesečevom “tavanu””, rekao je Asphaug.